Moć da ništa ne radiš!

Postoji uspješna alternativa životu koji je zasnovan na neprestanom stresu, brigama, borbi za zaradom i uspjehom.

2
38106
Design by Pixabay

“Jedan stari krokodil je zadovoljno plutao i drijemao na površini rijeke. Odnekud mu se pridružio mladi krokodil koji reče:

Čuo sam od svih krokodila u rijeci, da si ti najbolji lovac u svim poznatim rijekama. Molim te, nauči me da lovim kao i ti!

Stari krokodil ga krajičkom oka pogleda, i nastavi nezainteresovano da drijema. Osjetivši se poniženim, on pomisli kako će se dokazati kao lovac! Baci se hitro, vješto i sa puno angažmana na neke krupne ribe-mačke koje su promicale blizu njih. Posle puno jurnjave i lova, on ponosno dođe do starog krokodila i reče mu: “Ja sam danas ulovio dvije krupne ribe-mačke i napunio sam stomak. A šta si ti ulovio? Ništa? Sigurno si gladan!”

Međutim, stari krokodil ovog puta nije udostojio mladog ni jednog jedinog pogleda. Ljut zbog toga, on se baci na jedno jato ptica koje se primaklo vodi. Sa velikom pticom u svojoj čeljusti, on ponosno dođe do starog krokodila, šepureći se. Ali, ovaj mu ne reče ni riječ. Tako je prolazio cijeli dan. Mladi krokodil bi jurio bespomučno za ribama, pticama i kakvom sitnom životinjom. Na kraju dana, bio je umoran ali ponosan. Došao je do starog krokodila koji je i dalje ljenčario potpuno nepomično, nalik kakvom starom drvetu, u blizini obale. Ali, odjednom se sve promijeni. Na obalu stupi odrasla i krupna zebra pokušavajući da oprezno utoli žeđ. Kao grom iz vedra neba, stari krokodil se baci na nju i zgrabi je svojim moćnim čeljustima. Odjednom, napravi se gozba ne samo za njega, već za cijelo društvo krokodila koji su bili u blizini.

Mladi krokodil, zbunjen i u nevjerici priđe starom i reče mu: “Molim te, objasni mi kako si to uradio!?” “Nisam radio ništa.” odgovori mirno stari krokodil i otpluta dalje niz rijeku.

Šta je stvarno važno?

Svijet se neprestano mijenja. Cijele generacije ulaze u stvarni život nakon završenog obrazovanja – potpuno nespremne. Popularna shvatanja o neprestanom dokazivanju, postizanju uspjeha i zadatih ciljeva – dovela je do okupacije našeg ličnog i kolektivnog vremena. Opšta zauzetost povećala je materijalne prihode, ali višak nezadovoljstva, depresije, netrpeljivosti, sebičnosti…

Kao mladić sam bio predani radnik koji je znao provoditi vrijeme u Marketinškoj agenciji 12 sati dnevno. Dinamika posla, razvoj ideja, sklapanje i odrađivanje poslova – činilo se nikada nije prestajalo. Iako sam bio izvršni direktor tada jedne od najznačajnijih marketinških agencija u Podgorici, moje finansijsko stanje nije bilo adekvatno uloženom trudu, znanju, poznanstvima, vremenu i sredstvima koje sam ulagao u rad agencije.

Sedam nezaboravnih dana u vrletima Durmitora – Copyright – Saša Petrović photo 2001.

2001 godine sam otišao na odmor, stavio ranac na leđa i prvi put se otisnuo u planinu. Tih sedam dana provedenih u vrletima Durmitora su tema za sebe. Inspiracija iz koje i dan danas crpim pouke i ideje. Ali, za ovaj tekst je bilo važno samo to da sam došao u Ponedeljak na posao i dao otkaz.

Izašao sam iz firme u koju sam uložio dobar dio života i ideja sa 200 € profita u džepu. Očigledno je da sam sam napravio mnoge greške koje su me dovele u takvu situaciju. Ipak, otkaz je bio najbolja odluka koju sam do tada u svom poslovnom životu donio. Uvijek sam volio da radim, i posao mi nikada nije padao teško, ali nakon tog otkaza, više nikada nisam radio tako i toliko. Shvatio sam da je najvažnije da primjenim neke zakonitosti kojih sam se u jednom trenutku ganjanja poslovnih obaveza – odrekao:

Vrijeme je svetinja. Ne postoji tako dobar, plaćen ili važan posao, da bih morao za njega žrtvovati svo svoje vrijeme. Vrijeme koje posvjećujem porodici, planini, prijateljima, promišljanju o Tvorcu i drugim stvarima – osim poslu i obavezama. Bilo je, na primjer, perioda kada sam odstupao od ovog pravila, ali uvijek na kratko kada bi prilika bila takva da ne ugrožava dugoročno ovaj princip. Bilo je i velikih poslovnih ponuda koje sam odbijao jer se nisu poklapale sa mojim ubjeđenjima, slobodnim vremenom…

Hobi je važniji od posla. Posao donosi novac (veći, manji, platu – nebitno), ali hobi donosi zadovoljstvo. Hobi koji upražnjavamo čini da ponovo budemo djeca. Da iz nas izbija entuzijazam, amaterizam, iskrenost, strast, naiva i čisto zadovoljstvo. Hobi je naša puna doza Dopamina (hormona sreće) koja se ubrizgava u naš tjelesni i duhovni život i čini nas potpuno srećnim osobama.

Duhovnost je od svega najvažnija – designed by Freepik.com

Duhovnost je karika koju je današnji svijet izgubio. Ona povezuje čovjeka sa samim sobom, sa drugima i za one koji vjeruju na prvom mjestu, sa svojim Tvorcem. Bez duhovnosti, čovjek je ljuštura koja se iskoristi i baci. I potom zamijeni novom ljušturom koja se vrti u točkovima sistema dok se ne istroši. Biti duhovan znači imati Izvor snage da se istraje i nosi sa životom, ma šta on donio, dobro ili loše. Unutrašnji mir, posvećenost, ljubav i radost života – samo su neki nematerijalni plodovi duhovnosti.

Slobodno vrijeme (vikend ili neko drugo slobodno vrijeme), Hobi i Duhovnost čine moćno trojstvo poslovnog NEČINJENJA! Ne raditi ništa i svoje poslovne aktivnosti svesti na životno neophodni minimum – sadrži u sebi neobjašnjivu moć kombinacije uspjeha i životne radosti.

Razlika između “raditi ono što je zaista važno” i “biti stalno zauzet”

Vjerovatno ćete se upecati na ovu dosadašnju priču i nečinjenje proglasiti LIJENOŠĆU. Ali ja ne pišem o tome. Govorim da čovjek treba da bude aktivan maksimalno u onome što mu donosi radost života! I da to čini na takav način da ima što više vremena za hobije i duhovnost, kako bi njegov život dobio smisao i zadovoljstvo. I što je čudno i nelogično – materijalne uspjehe.

Svi moramo da radimo. Moramo plaćati račune i životne troškove. Nemamo svi tu sreću i nismo svi uložili trud i prolili znoj da radimo ono što volimo i usput zarađujemo velika materijalna dobra. Kao npr. Novak Đoković, čovjek naših prostora kojeg lično izuzetno cijenim zbog onoga što je postigao u svom životu. Na prvom mjestu u svom unutrašnjem biću i na cjelokupnom porodičnom planu – a onda i kao vrhunskog sportistu.

Svi moramo da radimo, i to naporno, ali moramo i da stvaramo prilike da ne radimo! – foto Pixabay.com

Čak i bogati moraju puno da rade kako bi održali svoje bogastvo i ambicije. Često rade stvari zbog kojih žrtvuju porodicu, prijatelje ili, još gore – stvari koje im oduzimaju snagu, čast, poštenje. Postoji velika razlika između “biti uspješan” i “biti stalno zauzet poslom i životnim obavezama”. Pisac knjige “Bogati otac, siromašni otac” Robert Kiosaki je napisao: “Više materijalnog uspjeha sam postigao džogirajući nego u svim punim satnicma na poslu zajedno!” Možda zvuči glupavo, ali on je imao običaj da stalno džogira drugačijom maršutom i na taj način je uočavao zanimljive nekretnine koje su bile povoljne za prodaju. Te nekretnine je potom kupovao, sređivao i mnogostruko više prodavao.

 

I sam sam imao slično iskustvo. Sve ključne stvari sam dobio u životu, ne naporno zaradio. Kupovina prvog automobila, stana, investicije, izgradnja vikendice, finansiranje putovanja, došle su u trenucima kada nisam radio uobičajeni posao od kojeg zarađujem platu.  Sve ovo se desilo dok sam se družio sa prijateljima i upoznavao ljude, čitao novine i knjige ili se bavio svojim omiljenim hobijem kao što je planinarenje ili fotografisanje.

“Ne raditi ništa” ne podrazumijeva da budemo lijeni ispred TV-a, ili da provodimo svoje vrijeme u kockarnicama očekujući da će se nešto desiti i da će nas sreća krenuti. To znači “kretati se” u onom pravcu u kojem volimo da idemo, radeći stvari koje nas ispunjavaju, i družeći se sa ljudima. Bez stresa, briga i uobičajene žurbe koja nas svakodnevno iscrpljuje.

Nečinjenje – formula životnog uspjeha!

Sama ideja će vam izgledati možda strano, da vaš životni smisao i uspjeh leži u tome da stvorite vrijeme da ne činite ništa na poslovnom planu! Nešto potpuno suprotno svemu što ste čuli do sada – suprotno neprestanom zalaganju, radu, ambicijama – koje vode do uspjeha.

Istina je da i jedna i druga opcija vode do uspjeha. Ali ova druga, poslovno nečinjenje – će to uraditi na mnogo mirniji, ispunjeniji i smisleniji način – koji će, osim stresne jurnjave za snovima – donijeti i veliko zadovoljstvo življenja.

Potrebno je vrijeme da se uopšte priviknete na takvu misao, a kamoli da postupate u skladu sa njom. Možda niste znali, ali veliki poslovni ljudi današnjice su imali u svom životu običaj da (čak i u najvećim trenucima poslovne i životne krize) odvoje najmanje po 7 dana, dva ili tri puta godišnje za nešto što se u svijetu odomaćilo kao “sedmica za razmišljanje”. Ne, to nije bio godišnji odmor, već period za koji su se oni borili u skladu sa svojim poslovnim obavezama i trenutnoj situaciji. Za one koji su stalno zaposleni, to može biti “vikend za razmišljanje” ili čak samo jedan dan, ali, načelno, vrijeme koje provodimo na jedan poseban način – ne čineći ništa za svoj posao.

Nije lako priviknuti se na misao da posao ne bude na prvom mjestu – posebno ako posao dobro ide, ali uzima cijelo vrijeme za sebe. Saša Petrović photo 2005.

Kako to izgleda u praksi? Makar jednom u pola godine, vikendom, ili samo jednim slobodnim danom – predlažem vam da sklonite od sebe sve što ima veze sa vašim poslom. Takođe, odbacite u potpunosti u tom periodu kompletnu tehnologiju: mobilni telefon, TV, radio, kompjutere… Uradite nešto što inače nikada ne radite: pođite kod prijatelja i ponudite se da mu pomognete da okopa baštu. Ili se prijavite da učestvujete u nekoj dobrovoljnoj akciji čišćenja vašeg grada. Ili prosto, idite u planinu, prirodu ili neko selo. Pokušajte da sklopite nova poznanstva sa ljudima koje inače ne srijećete u svom svakodnevom životu. Radite bilo šta što je za vas neuobičajeno, drugačije. Možete to uraditi sami, ili sa porodicom.

Ne raditi ništa za svoj posao, znači kretati se u pravcu koji nam znači više od posla

Dozvolite Vašem umu da napravi otklon od vaših dnevnih rutina i da ne radi ništa što ima veze sa vašim poslom. Zapanjićete se kako mozak pronalazi neke nove ideje, produbljuje postojeće i predočava vašem unutrašnjem biću neke potpuno nove opcije.

Navešću vam jedan lični primjer: prije nekoliko godina, dok sam živio na moru, imao sam priliku da upoznajem nove ljude, koji nisu imali nikakve veze sa mojim poslom. Tako sam upoznao i jednog engleskog gospodina koji je bio fasciniran Crnom Gorom. Iako je bio poslovan čovjek, pomislićete da sam odmah tražio način kako da zaradim od poznastva sa njim. Naprotiv – vrijeme koje smo provodili zajedno bilo je uglavnom posvećeno šetnjama pored mora, i razgovorima o različitim kulturama koje su definisale naše narode. Otvarali smo brojne teme koje su prijale i jednom i drugom. Kasnije mi je priznao da je bio iznenađen mojim pristupom bez ikakve zadnje namjere da iskoristim poznanstvo sa njim za svoju ličnu korist.

Ali, ja sam već dobijao od njega baš ono što mi je trebalo: mogao sam bolje učiti jeziki provesti kvalitetno vrijeme sa izuzetnim čovjekom bogatog iskustva i životnih mudrosti. No, kako to biva u skladu sa zakonitostima kada ne radite ništa da bi ostvarili materijalnu korist – jednog dana me ovaj gospodin pozvao i zatražio mi jednu uslugu. Zamolio me da mu predložim lokaciju za neki njegov biznis u Budvi. Dok smo još bili na vezi, ja sam na obali stajao ispred objekta na kome je pisalo “Izdaje se” i shvatio sam da je upravo to ono što njemu treba. Rekao sam mu: “nadam se da ću veoma brzo imati dobre vijesti za tebe!”

Kontaktirao sam vlasnika, saznao sve detalje i informacije koje su bile neophodne, proslijedio ih svom prijatelju, povezao ga sa vlasnikom objekta i posao je bio završen. Moj prijatelj je bio prezadovoljan. Gazda objekta je bio prezadovoljan. I konačno, ne čineći ništa da ostvarim materijalnu dobit – i ja sam bio prezadovoljan: Dobio sam honorar za koji bih morao raditi nekoliko mjeseci svog uobičajenog posla! I sve to zahvaljujući druženju i šetnjama.

Budite stari krokodil iz naše priče sa početka! Možete slobodno izgledati nezainteresovano, raditi stvari koje volite, ne trudeći se da zaradite po svaku cijenu, trošeći ogromno vrijeme i energiju za ostvarenje velikih ambicija. Pravite neprestano prilike da ne radite ništa što je vezano za vaš posao, već za ono što volite. Prirodni zakoni koji su postavljeni kažu da će, ako se neprestano krećete u pravcu koji volite – u vašu blizinu doći puno velikih prilika koje ćete sa lakoćom uloviti!

 

Related Images:

2 KOMENTARA

  1. Negdje sam davno pročitala da mi ne biramo knjige koje čitamo, već da one dolaze do nas, da dođu u onom trenutku kad nam najviše trebaju. Tako je i ova priča danas došla do mene baš kad mi je najpotrebnija. Hvala!

    • Hvala i tebi Damira. Radujem se što je tako! I tvoj komentar meni puno znači, jer dolazi od osobe koja može ovo dobro da razumije! Veliki pozdrav!

POSTAVI ODGOVOR

Unesiite Vaš komentar
Unesite Vaše ime ovdje

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.