Biblija – Knjiga nad knjigama

Moj prvi tekst, posvećen preporukama za čitanje, bez presedana pripada Bibliji, knjizi nad knjigama. Oni koji me poznaju, znaju da to nije nešto neočekivano - bilo da dijele moju pasiju za čitanjem Biblije ili ne.

0
3917

Biblija je knjiga o kojoj je rečeno gotovo sve. Najvažnija je knjiga u mom životu. Knjiga koja me uvijek inspiriše, podučava, oduševljava i preispituje. Zbog svega navedenog, ovaj tekst bi trebao da poteče lagano, kao neka mirna ravničarska rijeka, bez prepreka. Ali, naprotiv, osjećam da nije lako da izrazim čak i djelić onoga što Biblija zaista jeste, i šta ona može da znači za čitaoca nakon ove preporuke. Na žalost, gro ovog teksta je posvećen opisu štiva ne i njegovoj stvarnoj suštini. Kažem na žalost, jer za osvrtanje na suštinu Biblije, bio bi potreban čitav feljton.

Krenimo od početka: šta je Biblija?

Tehnički gledano, Biblija („knjige“, „skup knjiga“ – Grčki: βιβλία) predstavlja kolekciju 66 različitih knjiga koje su pisane u periodu dugom 1500 godina. Pisana je između 1400 godine prije Hrista i u prvom vijeku posle Hrista, od strane ukupno 44 različita autora. Iako je poslužila kao inspiracija za stvaranje velikog broja monoteističkih (jednobožnih) religija, tumačena i svojatana od svih – Biblija je prije svega „lična“ knjiga koja je namijenjena pojedincu. I to sa ciljem njegovog umnog, tjelesnog i duhovnog razvoja. Biblja je, takođe, suprotno uvreženom mišljenju – potpuno nereligijska knjiga, o čemu će biti kasnije riječi.

Stranice moje Biblije – Copyright – Saša Petrović photo 2019.

Osnovna fabula Biblije je zapis o smislu života čovjeka na zemlji kroz nekoliko ključnih događaja koji se nadovezuju i iznova obrađuju: Nastanak života i čovjeka; otuđenje i pobuna protiv Stvoritelja i konačno, plan spasenja i povratak ljudskog roda besmrtnoj nebeskoj porodici.

Glavna ličnost o kojoj Biblija govori je Spasitelj. Ličnost koja ne samo da čini izvorište, sliv i ušće svih Biblijskih tekstova – već je i Osoba oko koje se u kasnijim tumačenjima tekstova Biblije – vode najdublje rasprave, stvaraju mnogobrojna ubjeđenja, pravci razmišljanja, religiozni pokreti. Spasitelj je takođe i neprestana inspiracija koja do čitaoca, u krajnjem, dolazi na jedan veoma ličan, prisan i nadasve nadahnut način.

Za tri glavne religije koje su nastale na ljudskim tumačenjima Biblije – Spasitelj ima različito značenje:

Za Jevreje, iz čijeg naroda Spasitelj treba da dođe – On je ličnost koja se još uvijek nije pojavila na zemlji. Obećani koji tek treba da dođe i uspostavi novo kraljevtstvo, u kojem će Jevreji biti poseban narod u odnosu na sve ostale.

Za hrišćane, ljude koji pripadaju različitim narodima, nacijama i mjestima na zemlji – Spasitelj je prepoznat u ličnosti Isusa Hrista, velikog misionara, proroka, vizionara, vođe i, kako hrišćani vjeruju – samog Boga prikrivenog u čovjekovo obličje – koji je živio i radio u prvom vijeku nove ere, ili ere koja se računa upravo po Njegovom životu.

Za pripadnike Islama, Spasitelj o kojem govori Biblija ali i Kuran, takođe još uvijek nije došao na zemlju i još uvijek je u domenu obećanja. Isusa Hrista (Isa u Kuranu) smatraju za velikog i svetog čovjeka, proroka, koji je u rangu Mojsija, Avrama i konačno – Muhameda.

Ljubav, glavna tema

Ljubav je suština svih biblijskih poruka, pouka, ideja, misli i konačno, ispunjenih obećanja. Biblija insistira da „ljubav pokriva mnoštvo grijeha“, da o „ljubavi visi cijeli Zakon i sva proročanstva“. „Ljubav je Bog“. Ljubav prema svom Tvorcu i prema svom bližnjem u Bibliji je otkriveno kao ključna misao, kao najvažnije dostignuće i poenta jednog ljudskog života. Bez jedne ili bez obje ove ljubavi – čovjek se svodi na životinsjke instikte, intelektualnu i fizičku borbu za opstanak i poziciju na zemlji za vrijeme svog kratkog života. Bez ove, uzvišene ljubavi smo ništa i sve što činimo ima privremenu, prolaznu vrijednost.

Biblija pravi razliku između četiri vrste ljubavi te tako preciznije upućuje čitaoca da razumije svrhu života i svoju potragu za ljubavlju, ali i same biblijske tekstove.

Storge – (grčka riječ στοργή) označava porodičnu ljubav. Odnos između najbližih, roditelja i djece. Ona je prirodna, ljudska, gotovo neraskidiva i nasledna vrsta ljubavi.

Eros je vrsta ljubavi koja se nameće kao odnos dva partnera, u Bibliji dominantno muškarca i žene. Ona je zemaljska, ljudska, ograničena ljubav, ali za kojom čovjek najčešće i najviše traga. Eros je najviše opjevana i prepričana ljubav u svim kulturama, i ljudi je smatraju najvažnijom od svih. Eros obuhvata i senzualnlu, erotsku ljubav između muškarca i žene, ali Biblija preporučuje da se ona upražnjava u bračnim okvirima, dok se van braka ona naziva preljubom (odustajanjem od ljubavi) i osim što je zavodljiva i strasna – često je i destruktivna i problematična.

Filios je vrsta ljubavi koja opisuje prijateljski odnos između dvije ili više osoba. Prijateljstva, generalno, opisuju ljudski rod, ali se u praksi čine mnogo težim nego što to biva na papiru. Stoga su u Bibliji iskrena i duboka prijateljstva, kao ono između cara Davida i Jonatana (sina cara Saula) opisana kao primjer povjerenja, požrtvovanosti, međusobne zaštite i brige.

Agape je, konačno, vanzemaljska, božanska ljubav. Ona se ne može naći među ljudima, tj. oni se sa njom ne rađaju, niti je nasleđuju. Agape je prije svega dar koji je namijenjen svakom čovjeku, ali na žalost, samo rijetki taj dar i prihvataju. Ovo je ljubav za kojom zapravo svi, svjesno ili ne – čeznu. Mjesto u našim dušama predviđeno za ovu vrstu ljubavi je potpuno prazno i mi to osjećamo. To je osnovni razlog zašto je čovjek sklon traganju, lutanju, avanturi, istraživanju, učenju – ali i depresiji i drugim, često devijantnim oblicima ponašanja. Niša ne može zamijeniti ovu vanzemaljsku ljubav u nama, ali isto tako – ne možemo je pronaći na zemlji, među ljudima i drugim živim bićima. Potrebno je da prihvatimo dar ove ljubavi od Darodavca, i spoznamo šta ona zaista znači. To je neprenosivo iskustvo, nešto što niko nikome ne može objasniti dok se lično ne iskusi. Sve što možemo učiniti jedni za druge po tom pitanju je da pokažemo na primjeru da ova ljubav postoji i da na to riječima ukažemo svojim bližnjima. Ako bi tražili „dokaz“ o Stvoritelju – onda je ostvarena Agape ljubav u jednoj duši krunski dokaz Njegovog postojanja. No, kako je rijetki prihvataju (iako je veoma lako dostupna), a religije protpuno pogrešno prezentuju – sumnja u postojanje Stvoritelja lako opstaje.

Agape – božanska, nadprirodna ljubav

Bilbija i religija

Ako ste pomislili da ćete postati religiozna osoba, ili da to već jeste – zato što čitate Bibliju, onda ste se prevarili. Čak naprotiv, Biblija će vas prije naučiti da budete nereligiozna osoba. Iako je poslužila ljudima kao motiv za osnivanje mnogobrojnih i veoma uticajnih religija – Biblija zapravo nije religiozno štivo, niti njene stranice odobravaju religiju! Kako je to moguće?

Kao što je rečeno, mnoge religije koriste Bibliju kao temelj svog postojanja i djelovanja. Ali, šta je to religija? Pojam religioznosti je zapravo relativno mlad i predstavlja filozofsku misao koja pokušava da objasni prirodu duhovnosti ili duhovnih potreba čovjeka koje postoje u svakom ljudskom biću, bez obzira na njegov intelektualni, staležni ili bilo koji drugi status u društvu. Kako su pitanja mnoga, a odgovor nije lak Religijska teorija postavljena mnogo kasnije nego Biblijski spisi – je nastala kao pokušaj da se daju ovi odgovori. Sam pojam potiče od latinske riječi religare – koja znači ponovo povezati, objediniti. Sigmund Frojd religiju naziva „kolektivnom neurozom“ opisujući religijsko iskustvo pojedinca neodvojivog od kolektiva.

Dok je Biblija štivo koje je namijenjeno pojedincu, religija i religioznost se ne može zamisliti bez kolektiva, zajedništva, crkve, grupacije, sekte. Sama ideja „ponovnog povezivanja“ ukazuje na potrebu ljudske duše da prazninu koja postoji u njoj (nedostatak agape ljubavi, ili nadprirodne ljubavi) ispuni nekom aktivnošću koja ima duhovno obličje, ali na žalost bez suštine. Upravo zbog toga, religije na izvjestan način moraju biti rigozorne, forsirati rituale, običaje, ljudsko mudrovanje i vezu sa zemaljskim, prizemnim – kako bi što duže opstale u nekoj ljudskoj zajednici. Pri tome, religija se neprestano prilagođava vremenima i običajima zato se i definiše kao društvena pojava koja nastaje, razvija se i nestaje u zavisnosti od toga koliko uspješno opstaje u društvu.

Mnoštvo religija, od kojih su neke, možda i najuticajnije – svoju inspiraciju pronašle u Bibliji – nemaju mnogo razumijevanja za druge. Religije po svojoj prirodi imaju misao i djela koja se u praksi potpuno kose sa svim moralnim načelima Biblije.

Ko, ili šta je predmet religioznosti? Sa kim nas religija povezuje? Smisao religije je duhovnost, spiritualnost. Upravo zbog toga religija nudi mnoštvo bogova ili načina obožavanja jednog boga, običaja, religijskih zajednica, ideja, filozofija, duhovnih pravaca. Zato što nema jasan odgovor na Izvor – religije prvenstveno povezuju ljude sa onim „božanstvima“ ili duhovnim pojavama – koje su u skladu sa običajima, tradicijom, praznovjerjem, strahom, vlastima, moći, novcem itd.

Biblija ne propagira religiju. Čak naprotiv, ona ističe da je religiozost „obličje“ ili lažni prikaz pobožnosti, i da se takvih ljudi koji upražnjavaju religiju treba kloniti. I to ne bez razloga: Religije sa svojom netolerancijom i neprihvatanjem drugih religijskih pravaca – čine najveći uzročnik ljudskih sukoba kako u prošlosti tako i u današnjim danima.

Biblija, sa druge strane, poziva pojedinca da svoju ljubav manifestuje prema svima, pa čak i prema svojim neprijateljima!

Takođe, Biblija veoma određeno, čak isključivo ističe Tvorca kao jedino božanstvo, Njegov Zakon kao najvažnije (ne i jedino) mjerilo moralnih vrijednosti, i Njegovu ljubav kao najuzvišeniju pojavu u cijelom svemiru, a tako i na zemlji. Biblija tvrdi da je „jedan Stvoritelj, jedna VJERA i jedno krštenje“ a sve van toga se javlja kao plagijat, običajno ili neko drugo ispovjedanje zasnovano na ljudskim tradicijama i shvatanjima. Pri tome, ne govorimo o opšte usvojenim idejama o Bogu, crkvi, običaju krštenja, „vjeroispovijesti“ itd, već o pojmovima koji nemaju ništa zajedničko sa religijskim iskustvom.

Religioznost je u Bibliji poistovjećena sa idolopoklonstvom, jer religija to zaista i jeste: ne možemo zamisliti nijednu religiju bez idola, simbola, relikvija, dogmi, „izabranih ljudi – svetaca“, učitelja, sveštenika, vođa itd., a što i jeste osnovna definicija religijske prakse. I ne samo to, religije su suprotne Biblijskom štivu jer potpuno pogrešno predstavljaju Tvorca i Njegova obećanja ali i Njegove pouke i upozorenja data ljudskom rodu. Religije su stvorile sliku o Tvorcu kao monstrumu, tiraninu i zlom svemirskom biću koje odobrava nečovječno ponašanje svojih „izabranih slugu“ dok su svi ostali prokleti i osuđeni da pate u ovom i u životu koji dolazi. Iz tog razloga, posebno u savremenom svijetu, prema religijama se stvara velika odbojnost ali i odbacivanje postojanja Tvorca i Njegove ljubavi.

Biblija u modernom svijetu

Iako se stiče utisak da je čovječanstvo sve nezainteresovanije za čitanje Biblije, ona je i dalje van konkurencije prva knjiga po prodaji. Daleko iza nje je Dikenskov roman „Priča o dva grada“ pa potom Tolkinova trilogija „Gospodar prstenova“ i slijede ostali. Ipak, i pored tolike „prođe“ čini se da se u današnje vrijeme o Bibliji zna manje nego ikad. Što je, uostalom, i slučaj sa gotovo svime: površno čitanje na Internetu, instant informacije, prezasićenost informacijama, „sažvakana“ mišljenja – učinili su da u modernom čovječanstvu dođe do gotovo neshvatljivog paradoksa: znanje je sve dostupnije, dostignuća sve veća, a čovjek uopšteno – sve površniji.

Ovakva „sudbina“ nije mimoišla ni Bibliju. Često na Internetu, medijima, intervjuima – čitam ili slušam ljude koji se pozivaju na Bibliju kako bi svojim stavovima dali na značaju, ali pri tome govoreći stvari koje se uopšte ne nalaze u Bibliji. Tumačenja njenih tekstova su po pravilu istrgnuta iz konteksta i to posebno među „intelektualnom elitom“, te se i na taj način doprinosi stvaranju pogrešne slike. Poznajem mnogo ljudi koji u našim razgovorima kažu da su „naravno, pročitali Bibliju“, ali već nakon par minuta se da zaključiti da su pročitali najviše par prvih stranica (nakon čega počinje istorijski, običajni i zakonodavni dio koji im je po pravilu dosadan), nekoliko Psalama i veoma mali broj ljudi – cijeli Novi zavjet. To još uvijek, sve zajedno, ne čini ni trećinu Biblijskog štiva.

Mnogi se takođe iznenade kada im kažem da je Bibliju proučavam već 28 godina, a da je pri tome nisam cijelu pročitao. Upravo tako. Biblija nije knjiga koja se pročita i to je to. Biblija je štivo koje se istražuje i proučava.

Šta Biblija nudi čitaocu?

Biblija je multidisciplinarno štivo. Njene knjige su povezane, i iako su je fizički objavila 44 autora, stiče se utisak da ih je napisalo jedno „pero“, tj. samo jedan autor. Stil je veoma sličan i koncizan, ideje su povezane i nastavljaju se prateći isti tok i pravila, bez ozbira ne vjekove pisanja.

Preporuka za sve koji vole arheologiju i istoriju – biser iz moje biblioteke. Copyright – Saša Petrović photo 2019.

Za mnoge čitaoce, jedno od prvih pitanja je da li je Biblija autentična, istinita? To je velika tema. Može se o tome puno pisati, ali jedno je sigurno: Biblija vas neće ostaviti ravnodušnima, bilo da povjerujete u njenu autentičnost, bilo da je negirate. U njoj ćete pronaći:

  • Istorijske i arheološke podatke – Biblija prati veliki istorijski period, dug preko 4000 godina – od Stvaranja svijeta do života apostola i ranih hrišćana, nakon Hristovog raspeća i vaskrsenja. Biblija je poslužila kao izvor mnogim istoričarima za njihova kapitalna djela. Biblija je ponudila i arheolozima nepresušni izvor za istraživanja, koja su sadržavala informacije o starim gradovima, događajima, ličnostima drevnog svijeta na osnovu kojih su rađena mnoga iskopavanja i ekspedicije. Sjajna referenca na ovu temu je knjiga „Biblija je u pravu“ od njemačkog arheologa i novinara Verenera Keler-a, koja se može pronaći prevedena i kod nas, a koja predstavlja skup gotovo svih poznatih naučnih ekspedicija zasnovanih na Biblijskim tekstovima u periodu od 150 godina (do dana objavljivanja 1955 godine).
  • Poeziju, prozu, umjetnost – manje poznati Biblijski tekstovi kod čitalaca su oni koji se bave poezijom i prozom, koja, može se slobodno reći – do današnjeg dana služi kao inspiracija za mnoge pisce, slikare, filmske stvaraoce… U Bibliji možemo pronaći prve zapisane epske događaje ispunjene pričama o ljubavi, ratovima, intrigama, sukobima, razvoju, padovima i usponima carstava itd. koje su poslužile kao inspiracija za neke od najznačajnijih svjetskih djela pisane riječi, likovne umjetnosti, filma… Biblijska „Pjesma nad pjesmama“ je biser svjetske poezije od neprocjenjivog značaja.
  • Motivacioni i duhovni tekstovi kao što su Psalmi, Priče Solomunove i Knjiga Propovjednikova i dan danas predstavljaju standard u oblasti razvoja lične duhovnosti, motivacije, postavljanja i postizanja ciljeva. Mnogi bi se iznenadili kada bi shvatili da najpoznatiji duhovni i motivacioni pisaci i govornici savremenog doba, svoj uspjeh su postigli upravo na temelju citata i tema ovih Biblijskih tekstova. Radeći njihovu analizu, i čineći je razumljivom i pristupačnom – oni su uspjeli da pronađu nove motive i na moderan način dopru do svojih čitalaca i steknu ogromnu popularnost.
  • Proročke knjige su najoriginalniji, najkompleksniji i najautentičniji tekstovi Biblije. Oni Bibliji daju onaj izvanzemaljski pečat, božansku misao koja nadilazi ljudski um. Upravo preko velikog broja proročkih riječi, koje su zapisane u Bibliji – čitaoci se pozivaju da testiraju njenu istinitost. Proroci su iznosili unaprijed događaje koji će se desiti, često u dalekoj budućnosti. Neka od tih proročanstava, kao što su ona zapisana u knjizi proroka Danila, obuhvataju period veći od 2000 godina. Biblijska proročanstva, nezamagljena, sa objašnjenim simbolima i slikama, neuprljana mistikom i hirurški precizna – veliki su izazov za čitaoca. Ona će mu skrenuti pažnju da ipak „neko to od gore vidi sve“ kako bi rekao Đorđe Balašević, i da smo mi dio jedne mnogo veće slike i višemilenijskog sukoba, u kome niko nije nijemi posmatrač. Proučavanje proročanstava u Bibliji traži od čitaoca istraživački duh, spremnost za učenje i otkrivanje.

Odakle početi sa čitanjem Biblije?

Pošto Biblija nije knjiga koja se „pročita“ već se istražuje i proučava,  u principu, nije uopšte važno da počnete da je čitate od početka. Čak nije važno ni da čitate desetine stranica na dan. Dovoljno je da pročitate par „stihova“ ili misli, i da pokušate da o njima razmišljate. Možete pokušati i da tražite odgovor na zadate teme jer, gotovo da nema pitanja koje vam može pasti na pamet, a da u Bibliji isto na neki način nije obrađeno.

Moj prvi susret sa Biblijom je bio sa riječima iz Knjige Propovjednikove i iz Priča Solomunovih. Ove mudre misli, i motivacione ideje – nepresušni su izvor inspiracija za sva pokoljenja koja su živjela na zemlji nakon Cara Solomona koji ih je zapisao. Neka od remek djela svjetske književnosti, inspirisana su Biblijskim motivima, dilemama, pričama…

To bi možda bio moj predlog, da krenete u proučavanje Biblije od sledećih knjiga, otprilike ovim redom:

  • Priče Solomunove
  • Knjiga Propovjednikova
  • Pjesma nad Pjesmama
  • Knjiga o Jovu
  • Psalmi (dovoljan je jedan dnevno) i
  • Jevanđelje po Jovanu (iz Novog Zavjeta).

Naravno, ne morate se držati ovog redosleda, ali po nekom mom iskustvu, i iz iskustva drugih koji su probali da čitaju Bibliju, ovo su knjige koje su ih uvele u cijelu ideju na jedan pristupačan, duhovan i kvalitetan način.

Riječ, dvije za kraj

Čak i ako ste veliki protivnik religija, ateista – čitanjem Biblije možete samo obogatiti svoj duh. Uvijek sam volio da diskutujem sa ateistima, jer niko kao ateisti nije uspio da tako pronicljivo, duhovito, snažno i jasno razotkrije mnoge zablude koje šire religije. Sa druge strane, bilo mi je žao kada sam vidio da ateisti (a i sam sa bio ateista do svoje 21 godine), o Bibliji znaju tako malo i često je trpaju u isti koš sa religijama.

U Bibliji postoje stvari koje se na izgled kose sa zdravim razumom, no, u mnogim, ako ni i u svim književnim djelima koja imaju planetarnu popularnost, ima stvari koje se kose sa najluđom maštom, a kamolio sa stvarnošću i zdravim razumom – ali to nije razlog da ne čitamo tako vrijedna djela. Biblija nije bez osnova van konkurencije na top listi svih vremena.

nadam se iskreno, da ću neke od vas inspirisati da uzmete ovu dragocjenu knjigu u ruke, i otpočnete druženje sa njom.

Jedna preporuka: ukoliko želite da istražujete Bibliju, a nemate štampano izdanje iste, onda vam preporučujem aplikaciju eSword, koja sadrži prevode Biblja na stotine jezika a tako i na našim, balkanskim jezicima. Prateći materijali kao što su izvorni izrazi na aramejskom i grčkom sa detaljnim objašnjenjima (na engleskom) – takođe su više nego značajen reference za proučavanje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesiite Vaš komentar
Unesite Vaše ime ovdje

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.