Boravak u prirodi i planinarenje sa djecom

Odlazak u prirodu sa djecom je uvijek posebna avantura. Ali, postoje pravila kojih se moramo pridržavati da bi takva avantura bila potpuno bezbjedna i postala nezaboravna uspomena

0
35834
Od ranih nogu djeci je mjesto u prirodi - Copyright - Saša Petrović photo 2017.

Supruga i ja smo se upoznali u planini. I vjerovatno da nije bilo planine, naše staze se nikada ne bi ukrstile. Stoga često mislimo, da je naša dužnost, ali još više i prednost i zahvalnost, da našu djecu usmjeravamo i vaspitavamo tako da vole prirodu i boravak u njoj. Stoga, kada god imamo vremena i prilike, naše momke vodimo u prirodu. Makar to bile male šetnje, boravak pored rijeke, izleti ili ozbiljnije hodanje i kampovanje.

Mnogi naši prijatelji i rodbina nas “kritikuju” što vodimo djecu u planinu. Ili, u najboljem slučaju se čude zašto to radimo, navodeći nam puno primjera šta sve može da “krene nizbrdo!” Mi se uglavnom smješkamo i ne ubjeđujemo mnogo sa njima, ali naravno da odlazak u prirodu nije bezazlen i to je osnov svakog odlaska u “divlji svijet” – voditi računa o bezbjednosti. Posebno kada ste sa djecom.

Kada krenuti sa djecom u prirodu?

Kada je pravo vrijeme da se sa djecom krene u ozbiljnije pohode u prirodni svijet? Vjerovatno da preciznog odgovara nema, ali mi smo sa djecom krenuli onda kada smo bili spremni! Budući da su oba sina rođena u novembru, i sa jednim i sa drugim smo prvih 6 mjeseci života provodili grabeći što više čistog vazduha, sunca. To je podrazumijevalo gotovo svakodnevne šetnje počev od našeg (tada) mirnog kvarta i zelenila, pa do odlazaka do mora (obilnog negativnim jonima u zimskim danima), Durmitora, Biogradske gore – gdje bi djeca iako u kolicima, mogla da udišu svjež morski ili planinski vazduh. (Planinski vazduh je posebno dobar za stvaranje hemoglobina u krvi, što je dobro za djecu koja pate od manjka gvožđa, a što je čest slučaj sa djecom u prvoj godini razvoja).

ZAR VAS NIJE STRAH ZMIJA…A ŠTA AKO SE DIJETE RAZBOLI? a ako padne i povrijedi se? SAMO SU NEKA OD PITANJA NAŠIH ZABRINUTIH PRIJATELJA

Crna Gora je izdašna za pravilan razvoj djeteta, posebno u prvoj godini, jer su kvalitetan morski i planinski vazduh, kao i čista voda veoma dostupni. A ovo troje, uz dobar san i pravilnu ishranu – garancija su postavljanja dobrog temelja za buduće zdravlje djeteta. Pri tome ne mislm na skupe odlaske i boravke u hotelima, već na jednodnevne, jeftine i veoma pristupačne izlete.

Prvo kampovanje i buđenje u šatoru – Copyright – Saša Petrović photo 2016.

Naš prvi ozbiljan odlazak u prirodu sa djecom, desio se u šestom mjesecu života i jednog i drugog dječaka. Naime, u tom periodu smo ih vodili na kampovanja, gdje smo svi zajedno proveli noć ili dvije u šatoru, a potom cijeli naredni dan boravili u prirodi. Od tada smo nekoliko puta vodili djecu na kampovanje i to je, uvijek, pravi doživljaj. Djeca vrlo brzo shvataju i žele da ponove ovu avanturu. Kako su odrastali, tako smo osmišljavali razno razne opcije, što i nije bilo tako teško uz veliku maštovitost moje supruge i moje spremnosti da realizujemo ono što smo planirali.

Od velikog broj aktivnosti u prirodi, do sada je svakako, za cijelu porodicu, bio najveći izazov odlazak u selo u kojem je, kao djevojčica, boravila moja supruga kod bake i đeda. Neprestani uspon od 400 metara nadmorske visine, uz krivudavu i zapuštenu kaldrmu u daljini od oko 6 km – stariji sin je u potpunosti prešao sam u silasku (3,5 godine starosti) dok je jedan dio uspona proveo u rancu za nošenje djece a drugi hodajući. Iskreno, divili smo se njegovoj snazi i upornosti da pješači toliko rastojanje, i to sve po dosta toplom danu.

Mjesto gdje djeca treba da odrastaju – Copyright – Saša Petrović photo 2017.

Nakon ovog izazova, odlazili smo na veliki broj pješačkih tura sa djecom, ali radimo to oprezno i polako – želeći da im damo priliku da zavole planinu i prirodu, a ne da je dožive kao veliki teret. “Volja je njihov problem, a ne snaga” – rekao mi je jednom jedan prijatelj. I zaista, djeca sa lakoćom hodaju, ali sve im brzo dosadi posebno što bivaju stariji i svjesniji svojih potreba i zahtjeva, i zato je važno naći pravi balans između hodanja, igre, zajedničkog jela, fotografisanja – kako bi im na čitavoj pješačkoj turi osjećaj zabave i zadovoljstva bio upečatljiviji od napora i evenutalne dosade kojoj su skloni.

Kada ćemo “izazvati” djecu da sa nama pođu na neke ozbiljnije pješačke ture? Odgovor je isti: onda kada svi mi, kao porodica za to budemo spremni. Za sada, u ovom uzrastu (5,5 i 3,5 godine) – držimo se provjerenih staza, lijepe prirode i puno puno zabave i igre u prirodi.

Šta je potrebno od opreme za boravak sa djecom u prirodi?

Kao prvo, kvalitetna odjeća. Djeca moraju imati dovoljno kvalitetne odjeće koja se može mijenjati, kako bi ostala suva i utopljena. Naravno, prilagođavajući se godišnjem dobu i uslovima staze.

Dobre cipele – su za djecu važne isto koliko i za odrasle, ali u tom uzrastu, prilagođeno stazama kojima se hoda, poslužiće bilo koje kvalitenije duboke cipele. Mi uvijek kupujemo cipele Planika koje su dostupne u cijeloj bivšoj Jugi pa su odličan reper. Važno je da djeca imaju rezervne sandale, kako bi noge mogle da im “dišu” kod dužeg odmora, ili u kampu, ili u smještaju. Dječije papuče u prirordi nikako ne preporučujemo, jer se djeca, posebno ona manja, lako poklizaju, pa naoko bezbjedan kamp vrlo brzo može postati problem.

Šator – je naša druga kuća. I kao svaka kuća, mora biti kvalietan, nepromočiv, udoban (tako da četvoročlana porodica sa dvoje odraslih i dvoje male djece može sasvim lijepo da boravi u njemu. Mi smo naš šator nabavili u Intersport-u, koji je takođe prisutan u svakom većem gradu.

Ranac (nosiljka) za djecu – pojedinačno gledano, vjerovatno najskuplji dio opreme koji se, dugoročno gledano, najmanje koristi. Ipak, nosiljka za djecu je od vitalnog značaja za pješačenje sa djecom. Iako je kvalitetnu nosiljku teško pronaći ispod 120,00 eur, a još teže je pronaći u Crnoj Gori u prodavnicama opreme – nemojte žaliti novac za nju. Vrijedi svaki cent. Mi smo našu nosiljku kupili preko Njemačkog Amazon-a. Budući da u to vrijeme nisu slali pošiljke za Crnu Goru, kupili su nam je prijatelji i poslali. Nosiljke za djecu moraju biti snažne, kvalitetno urađene i nosivosti makar do 20 kg kako bi mogli staviti dijete i nešto malo opreme u obično skromnim dodatnim prostorima za to.

U rancu-nosiljci za djecu na Biogradskoj gori – Copyright – Saša Petrović photo 2014.

Dječiji ranac – koji će mališani nositi. Treba da postoje više iz edukativnh razloga nego iz stvarne potrebe. Dobro je da djeca stvaraju naviku i nose svoj ranac, koji mora biti lagan i u kome se moraju naći neke sitnice koje njima znače (omiljena igračka, baterijska lampa za djecu i slično) a što sve zajedno neće praviti nikakvu posebnu težinu..

Pištaljka – uvijek je imajte uz sebe, jer će djeci povremeno biti zabavna, a i ako ustreba, uvijek pomoću pištaljki možete dozvati pomoć.

Cerade za kišu – sastavni dio svakog ranca pa tako i dječije opreme. Održati djecu suvom, koliko je god to moguće, više je nego važno!

Šeširi i kape, kreme za sunce – kako bi mališane zaštitili od dužeg boravka na suncu i eventualnih opekotina ili sunčanice.

Dosta Vode – djeca troše tečnost, mnogo više nego hranu pa je dobro uvijek imati dovoljno tečnosti, vode posebno. Ukoliko na stazi nema izvorišta vode, u rancu ponijeti dovoljno vode za put u oba smjera.

Navikavajte djecu na izvorsku vodu – Copyright – Saša Petrović photo 2015.

Pravilna ishrana – u planini i prirodi se isključuju u potpunosti slatkiši i grickalice. Iz najmanje dva razloga – izazivaju povećnu žeđ i ubijaju volju. Ipak, neki mali, skoro beznačajni slatkiš treba dati djeci ponekad kao nagradu ili motivaciju u težim djelovima staze. Voće, posebno ono koje je puno vode, a i koje mališani vole – obavezni su dio ranca sa hranom.

Ovom spsku bi se moglo pridodati još puno sitnica koje život znače u prirodi, ali ovo su neke osnovne smjernice šta je obavezno i što ne smijete izostaviti iz ranca kada boravite u prirodi, makar vam se činilo da se radi o najmanjim šetnjama. Razlog je i edukativne prirode, jer djeca, uvijek uče i posmatraju šta rade stariji. Na ovaj način im postavljamo dobar temelj i navike koje će, kasnije, i sami pratiti u svojim samostalnim pohodima prirodi.

Izbor staza i lokacija

Ključ svih uspješnih akcija u prirodi sa djecom je izbor pravih lokacija za kampovanje i staza za pješačenje! A u Crnoj Gori i Balkanu uopšte, takvih lokacija ima na pretek.

Kada je kampovanje u pitanju, uvijek je dobro da u blizini ima naselja ili kuća, ili da se, ukoliko se odlučite za kampovanje u divljini – priključite nekom planinarskom klubu, izviđačima ili drugim ljubiteljima prirode, pa da u tom slučaju kampujete zajedno sa njima. Mi smo članovi Planinarskog Kluba “Gorica” iz Podgorice, i posebno volimo da kampujemo zajedno sa klubom u blizini Bukumirskog Jezera, svake godine početkom avgusta mjeseca.

Kampovanje sa planinarskim klubom Gorica iz Pogorice, Bukumirsko Jezero – Copyright – Saša Petrović photo 2015.

Planinske ili pješačke staze za odlazak sa malom djecom u planini i prirodi (do 7,8 godina uzrasta) moraju biti kratke do umjereno duge (oko 1 sat pješačenja u jednom pravcu), sa nevelikim usponom i silaskom. Staze moraju biti bezbjedne, i bez opasnih dionica. Važno je i da su staze živopisne, da postoje detalji koji privlače pažnju i oko kojih se može zapodjenuti razgovor, igra ili iskoristiti neka ideja za fotografisanje. Djeca posebno vole staze koje se završavaju sa vodom (jezera, rijeke, potoci…).

I na kraju…

Planinarenje i kampovanje je malo zahtjevnije nego ako to radite sa vašim odraslim prijateljima. U redu, malo više(!) zahtjevno, i u prirpremi i u izvedbi – ali zato pruža nezaboravne uspomene, a mališanima svakako pomaže da razvijaju bolji karakter i opšte psiho-fizičko zdravlje. Trud se zaista isplati. Ovakve male avanture kasnije su izvor za mnoge međusobne razgovore, priče (one izmišljene i stvarne) koje pobuđuju dječiju maštu i interesovanja.

Obratite pražnju na vremenske prilike. Odlazak u planini uvijek podrazumijeva da pratimo vremensku prognozu, ali odrasli se moraju suočiti i sa vremenskim neprilikama ukoliko ih iste zadese u planini. Međutim, kada su djeca u pitanju, moramo ih čuvati da se ne skvase ili promrznu, nakon čega će ih biti teško ponovo animirati u skorije vrijeme. Posle takvih loših iskustava, moraju se praviti pauze da djeca zaborave neprijatna iskustva, ako se takva dese.

I što je najvažnije od svega: sve što preduzimate u cilju boravka u planini sa djecom ima za cilj da djecu trajno vežete za neprolazne vrijednosti koje će postati i njihove vrijednosti tokom života: ljubav prema prirodi, životinjama, porodici i konačno, ukoliko ste vjernik i Tvorcu svega onoga sa čim ćete upoznati vašu djecu dok zajedno pohodite prirodu!

 

Related Images:

POSTAVI ODGOVOR

Unesiite Vaš komentar
Unesite Vaše ime ovdje

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.